Javnosti je već poznata priča o maloj Dalal Torbić, djevojčici rođenoj sa urođenom srčanom manom, koja je 1. augusta 2026. godine u Turskoj uspješno operisana.
Ono što možda mnogi ne znaju jeste koliko je Dalal posebno dijete – djevojčica nevjerovatne energije, snage i životne radosti.
Samo nekoliko dana nakon operacije, dok se još nalazila u bolničkoj sobi, Dalal je plesala. Kao da joj njeno malo srce više nije govorilo da uspori, već da nastavi živjeti punim plućima.
Imali smo priliku ponovo provesti vrijeme s Dalal i njenim roditeljima. Uz kahvu i razgovor, Dalal smo uručili i mali poklon dobrodošlice. Čini se da smo pogodili i vrstu i boju poklona, a svog novog medu odmah je zavoljela – ljubomorno ga je čuvala, grlila i nije ispuštala iz naručja.
Gledajući Dalal i njene roditelje, teško je riječima opisati sreću, radost i zadovoljstvo koje danas osjećaju. Upravo u takvim trenucima čovjek najbolje shvati koliko vrijedi jedan spašen život i koliko zajednički trud i humanost mogu značiti jednoj porodici.
Oni koji žele najbolje razumjeti kroz šta je ova porodica prošla mogu to čuti upravo od Dalaline majke. Iza današnjeg osmijeha stoje teški dani, briga, neizvjesnost i velika borba.
A Dalal danas svojim osmijehom, plesom i zagrljajem svog mede pokazuje ono najvažnije – da se nakon teških dana ponovo može radovati životu.
Živi nam, Dalal. Pleši, smij se i grli svog medu.
A mi ćemo biti sretni i zahvalni što smo mogli biti makar jedan mali dio tvoje velike životne priče.